Može li moj pas postati pas za otkrivanje alergena?

Pas za otkrivanje alergena može u svakodnevnom životu pomagati osobama s alergijama na hranu ili celijakijom. Provjeravanjem hrane smanjuje neizvjesnost te im vraća užitak u jelu i osjećaj bezbrižnosti. Mnogima to još zvuči kao lijepa zamisao, san dalek od svakodnevice.

No mora li pas za otkrivanje alergena ostati samo san? U razgovoru sa stručnjakinjom doznajemo što takav pas radi i može li svaki pas naučiti otkrivati alergene.

Što radi pas za otkrivanje alergena?

Psi pomagači odavno ne pomažu samo slijepim osobama: prate osobe u invalidskim kolicima, upozoravaju na epileptične napadaje i pružaju podršku osobama s psihosocijalnim teškoćama. Posebno obučeni psi mogu otkriti i alergene u iznimno malim, gotovo „homeopatskim” količinama – tragovima koji su ljudima nevidljivi. Psi za otkrivanje alergena svrstani su u četvrtu kategoriju prema § 3. njemačkog Pravilnika o psima pomagačima (AHundV) i postupno postaju poznatiji široj javnosti.

Pas za otkrivanje alergena posebno se obučava da pouzdano prepozna prisutnost alergena u hrani i na nju upozori. Ako takav pas provjeri hranu za koju nije poznato sadrži li alergen, rizik od teške alergijske reakcije za osobu s alergijom može se znatno smanjiti. Obučeni pas može prepoznati i najmanje tragove alergena.

Kako pas postaje pas za otkrivanje alergena – razgovor s Kiwi Gandre-Braatz

Trenerica pasa Kiwi Gandre-Braatz već godinama pomaže obiteljima da svoje pse obuče za otkrivanje alergena. U ovom razgovoru objašnjava što takav pas može naučiti, kako izgleda obuka i zašto u načelu svaki zdrav pas može postati pas za otkrivanje alergena.

Što pas za otkrivanje alergena mora znati?

Najvažnije je upozoravanje na alergen: pas određenim ponašanjem, primjerice tako da se zaustavi i zadrži njušku uz uzorak mirisa, pokazuje da je otkrio alergen u hrani ili na predmetu. I najmanji tragovi, koji za osobu s alergijom mogu biti opasni po život, dostupni su njuhu obučenog psa.

Psa se može naučiti i da pronađe komplet za hitne slučajeve s Epipenom i drugim lijekovima te ga donese osobi s alergijom – na zahtjev ili samostalno ako primijeti znak upozorenja, primjerice otežano disanje. Ako osoba više ne reagira, pas se u sklopu plana za hitne slučajeve može naučiti da na to upozori članove obitelji ili prolaznike.

Kako izgleda svakodnevna obuka psa za otkrivanje alergena i kakvu ulogu ima prehrana?

Na početku obuke naglasak je na govoru tijela i timskom radu, a pas ih uči kroz raznolike igre. Nagrade dobiva tijekom treninga i neposredno nakon njega, najčešće iz torbice sa suhom hranom. Trening i prehrana zato su usko povezani: da bi pas ostao usredotočen i nakon treninga se brzo smirio, treba mu ukusna, zasitna hrana kojom ga je lako nagrađivati, bez nepotrebnog unosa energije. Peleti Naturavetal® pokazali su se prikladnima: njihova veličina i tekstura omogućuju mirno nagrađivanje, a pas se brzo zasiti te može u miru usvojiti naučeno i probaviti hranu. Samo pas koji je i fizički dobro zbrinut može dugoročno održati koncentraciju i izdržljivost potrebne za taj zadatak.

Za posebno dobro obavljene zadatke pse nagrađujemo keksima koje osobito vole. Poseban trud zaslužuje posebnu nagradu, pa redovito pratimo što našim psima najviše odgovara. Raznolikim zadacima koje imaju naši četveronožni prijatelji odgovara i asortiman keksa Naturavetal®. Za naše pse to je uvijek vrhunac treninga.

Postoji li idealna dob za početak obuke psa za otkrivanje alergena?

Za početak treninga nema najniže ni najviše dobne granice: neki psi počinju kao štenci, a drugi kasnije. Dob je važna kod pojedinih specijalističkih programa, primjerice za pse koji upozoravaju na epileptične napadaje, ili ako se planira službeni ispit. Prema pravilima AHundV-a, pas na ispitu ne smije biti mlađi od 21 mjeseca ni stariji od devet godinan.

Kako se odvija obuka psa za otkrivanje alergena i koliko traje?

Moj osnovni program obuke u pravilu traje oko 12 mjeseci. Odvija se online, uz susrete uživo jednom mjesečno na kojima razgovaramo o sadržaju sljedećeg modula. Program uključuje i radne bilježnice, videozapise za obuku te razmjenu iskustava s drugim timovima. Tko želi pristupiti službenom ispitu priznatom prema § 12e stavku 3. rečenici 2. točki 3. BGG-a, prema novom AHundV-u mora dokazati individualnu podobnost i potrebu te pohađati dodatnu nastavu uživo i usavršavanje. Obuka tada ukupno traje oko 18 mjeseci, uključujući 60 sati specijalističke obuke u grupi i individualno.

Mora li obuka završiti službenim ispitom?

Ne, nipošto. Moj osnovni program namijenjen je svima koji žele obučiti psa da im bude vrijedan pomagač u svakodnevici, bez obzira na to planiraju li službeni ispit. To može postići svaka obitelj pogođena alergijom. Svaki zdrav pas voli smislene aktivnosti i želi surađivati sa svojim ljudima. Tu spremnost treba usmjeriti kroz zabavnu igru u koju je prirodno uključen i stvarni zadatak. Tako oduševljenje prerasta u zajedničku odgovornost, a obiteljski pas postaje dragocjena pomoć u svakodnevnom životu.

Koje alergene pas može otkriti i koliko njih?

U načelu svaki alergen čiji se miris može izdvojiti, bilo da je riječ o sastojku hrane, glutenu, plijesni ili biljkama. Pseći njuh gotovo nema granica, a razlikuje se i broj alergena koje pojedini pas može naučiti otkrivati.

Do kraja obuke svaki polaznik nauči kako motivirati svojeg psa i kako prepoznati njegove signale. Tako sam može odlučiti koliko će alergena uključiti u obuku te realno procijeniti mogućnosti svojeg psa, a da ga pritom ne preoptereti.

Kako zainteresirana osoba može dobiti psa za otkrivanje alergena? Dobiva li već obučenog psa ili ga obitelj obučava sama?

U ovom pristupu obitelj sama obučava psa: pas i njegov čovjek zajedno prolaze cijeli proces. Uz praktičan rad program obuhvaća i teorijska znanja. Ne smijemo zaboraviti ni svakodnevni život izvan zadataka pomaganja. Mirno ponašanje pri susretima s drugim psima i samouvjeren nastup u javnosti također su važni za život sa psom pomagačem te su dio redovite obuke. Drago mi je gledati kako timovi uz moje vodstvo napreduju, zbližavaju se i uče zajedno svladavati izazove. Mnoge obitelji na kraju obuke dožive upečatljiv trenutak kada u simuliranoj hitnoj situaciji vide koliko je njihov pas pouzdan član tima, pravo „Timski igrač”, i koliko im sigurnosti to donosi u svakodnevici.